sva sreća, pa nisi napravio jednu od onih slika koje se mogu sviđati samo daltonistima, a svi ostali dobe mrenu od njih. boje su savreno uklopljene, taman onako da ih ima, a da budu decentno raspoređene i da ne smetaju doivljavanju ostatka slike.
sviđa mi se i kak si postavio sve bitne linije da budu paralelne i jednako usmjerene, tako da ne nastaje nestabilnost nego ravnomjerna usmjerenost cijele slike. isto kao i način na koji joj lice lagano prelazi preko ruba sata, a sat opet zauzima veći dio slike, tako da su jednako naglaeni i jednako uočljivi. sat i tonka, mislim. a ona djeluje kao da ga slua.
al zna kaj me muči, u svemu tome. imam dojam da ti je sve ovo gore navedeno bilo bitnije od same slike. naime, tonka i sat. i kaj jo? nita. tonka i sat. ili sat i tonka? i tu zapravo dilema staje i nema je. to si htio reći tom slikom? da tonka voli satove? da satovi vole tonku? da je tonka satu slična? da se tonka i satovi dobro slau? i sve se vrti u krug oko toga i prelijeva se jedno u drugo.
malo mi izgleda kao reklama za uru. al jedna od onih di je potpuno svejedno jesam li na tonkinom mjestu ja, ili je na mjestu sata pantene. i je li uto ili narančasto. subjekti na slici su nebitni, i sama sutina slike se ne bi promijenila da ih zamijeni drugima; nego tek da im zamijeni mjesta i na taj način promijeni kompoziciju. osim samih tehničkih detalja kao to su boja, svjetlost, razmjetaj subjekata i nema ničeg drugog za to se čovjek moe uhvatit kad se ta slika promatra. čak bih rekao da nema ni subjekte nego objekte. njihov odnos ostaje izvan fotografije i ne nazire se, mogao bi biti dorečen tek u odnosu s drugim fotografijama, da si ih napravio, al onda ima ili poliptih ili seriju, a ne znam je li ti to bila namjera ba...
čisto ono... analizira tehniku i tehnologiju izvedbe i sve tima savreno; al opet mi ostaje dojam da ispod toga jednostavno stvari ne funkcioniraju. nema priče iza slike (tonka dri sat? tonka voli sat?), a ona koja se vidi opet je toliko odsutna da dođe na isto kao da je i nema...
jesi skuio kaj ti hoću reći? nekak mislim da sam se spetljao...
haha, vidim, i tebi su ok moji komentari, lmao. slika ima sreće da si ti na njoj, da nisi... uf kaj bi bilo. ovak moram pazit da vas dvoje ne inzultiram, pa sam duplo oprezan, haha.
a gle, markeca poznam već tolko vremena, nekak mislim da sam odgovoran napisat mu ono kaj mislim... čisto prijateljski.
sviđa mi se i kak si postavio sve bitne linije da budu paralelne i jednako usmjerene, tako da ne nastaje nestabilnost nego ravnomjerna usmjerenost cijele slike. isto kao i način na koji joj lice lagano prelazi preko ruba sata, a sat opet zauzima veći dio slike, tako da su jednako naglaeni i jednako uočljivi. sat i tonka, mislim. a ona djeluje kao da ga slua.
al zna kaj me muči, u svemu tome. imam dojam da ti je sve ovo gore navedeno bilo bitnije od same slike. naime, tonka i sat. i kaj jo? nita. tonka i sat. ili sat i tonka? i tu zapravo dilema staje i nema je. to si htio reći tom slikom? da tonka voli satove? da satovi vole tonku? da je tonka satu slična? da se tonka i satovi dobro slau? i sve se vrti u krug oko toga i prelijeva se jedno u drugo.
malo mi izgleda kao reklama za uru. al jedna od onih di je potpuno svejedno jesam li na tonkinom mjestu ja, ili je na mjestu sata pantene. i je li uto ili narančasto. subjekti na slici su nebitni, i sama sutina slike se ne bi promijenila da ih zamijeni drugima; nego tek da im zamijeni mjesta i na taj način promijeni kompoziciju. osim samih tehničkih detalja kao to su boja, svjetlost, razmjetaj subjekata i nema ničeg drugog za to se čovjek moe uhvatit kad se ta slika promatra. čak bih rekao da nema ni subjekte nego objekte. njihov odnos ostaje izvan fotografije i ne nazire se, mogao bi biti dorečen tek u odnosu s drugim fotografijama, da si ih napravio, al onda ima ili poliptih ili seriju, a ne znam je li ti to bila namjera ba...
čisto ono... analizira tehniku i tehnologiju izvedbe i sve tima savreno; al opet mi ostaje dojam da ispod toga jednostavno stvari ne funkcioniraju. nema priče iza slike (tonka dri sat? tonka voli sat?), a ona koja se vidi opet je toliko odsutna da dođe na isto kao da je i nema...
jesi skuio kaj ti hoću reći? nekak mislim da sam se spetljao...
a gle, markeca poznam već tolko vremena, nekak mislim da sam odgovoran napisat mu ono kaj mislim... čisto prijateljski.